Eric Gill – tvorac jednog od najpoznatijih pisama na svijetu
Eric Gill bio je britanski kipar, dizajner pisama i umjetnik, najpoznatiji po svom pismu Gill Sans. Rođen je 1882. u Brightonu. Studirao je na Chichester umjetničkoj školi, a zatim ga je pod svoje “okrilje” uzeo i podučavao arhitekt W. D. Caro, u Londonu od 1899. do 1903. Tijekom tog perioda također se izučavao i za “letter cutting”, tj. kaligrafsko urezivanje teksta u kamen, u Centralnoj školi za umjetnost i obrt.
Prvi posao bio mu je u izdavačkoj kući Insel Verlag iz Lepiziga, gdje je dizajnirao nekoliko naslovnih strana publikacija. Nakon toga (1907.) preselio se u Ditchling (engleska), gdje je počeo dobivati ozbiljna priznanja za svoj rad. 1913. preobraća se na Katolicizam te tako provodi idućih pet godina urezujući slova u oltare u Westiminsterskoj katedrali i izrađujući razne skulpture za istu.
Nedugo nakon toga pridružio se cehu Svetog Josipa i Svetog Dominika, religijskoj obrtničkoj skupini. Također je osnovao i Društvo gravera u drvo (Society of Wood Engravers), a od 1924. počinje dizajnirati prijelome za knjige za izdavačku kuću Golden Cockerel Press iz Berkshirea. Godinu dana nakon toga, počeo je dizajnirati pisma za Monotype Corporation, među kojima se nalaze Perpetua (1927.) i Gill Sans (1928.).
Zanimljivo je da je njegovo najpoznatije pismo Gill Sans po kojem ga možda i većina ljudi danas zna, bazirano na pismu napravljenom za London Underground (podzemne željeznice), koje je u originalnu dizajnirao Edward Johnston. Monotype koji je bio nezadovoljan “nedovršenoću” Johnstonovog pisma (naime imalo je samo velika slova), zaposlio je Gilla da napravi više vrsta tog fonta te da ga dovrši, a da bi ga zatim izdali pod nazivom Gill Sans 1928. godine.
Gill Sans danas često nazivaju i engleskom Helveticom, upravo zbog njegove čistoće, ali i raširenosti, dolazi kao standardan font sa Microsoft Office paketom i sa Mac OS operativnim sistemima.
1928. Gill otvara vlastitu tiskaru gdje su mu klijenti poznate izdavače kao što su Cranch Press, Faber & Faber, Limited Editions Club. Iste godine stvorio j i nekoliko skulptura za londonsku željeznicu i Marlbrough College.
Njegov kasniji rad (od 1932.) također ukljućuje izradu skulptura za BBC-evo središte u Londonu, za Londonsko Sveučilište, za palaču nacija u Ženevi. Tijekom tog perioda, dobio je nagradu Royal Designer for Industry, najprestižniju britansku nagradu za dizajnere, a također je i kao suosnivač sudjeloao u otvaranju ustanove “Faculty of Royal Designers for Industry”.
Umire 1940. u Londonu zbog raka pluća.
