Leo Vinković rođen je 1986. godine u Osijeku, gdje je završio Školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna. Nakon toga upisuje Studij dizajna u Zagrebu na kojem diplomira 2011. Za svoj rad dobio je nekoliko nagrada/priznanja, a prepoznali su ga i mnogi prestižni strani portali. Trenutno je zaposlen u Mit dizajn studiju, koji je široj javnosti poznat kao pokretač brenda Lega-Lega.
Za ovaj intervju Leo je s nama podijelio priču o svojim počecima, radu u profesionalnom dizajn studiju, a dao je i pokoji savjet za početnike.
Ispričaj našim čitateljima malo o svojim počecima u dizajnu, kada te počeo zanimati, kada si shvatio da se njime želiš baviti?
Relativno rano sam shvatio što želim raditi u životu i kako me dizajn zanima. Najveće zahvale za to imaju moj profesor i profesorica iz likovnog u osnovnoj školi, koji su prepoznali moje radove, grafite i ostale likovne uratke koje smo radili i predložili mi da upišem srednju školu primijenjenih umjetnosti. Oboje su bili mladi, nabrijani profesori s diplomom nedavno završene likovne akademije, koji su se također zaposlili i kao profesori na toj školi.
Tako sam ja umjesto gimnazije odabrao Školu primijenjenih umjetnosti i na drugoj godini se opredijelio za smjer Grafički dizajn. Tu sam već znao da za razliku od većine kolega neću studirati niti se pripremati za Akademiju likovnih umjetnosti nego za Studij dizajna u Zagrebu. Imao sam i desetogodišnju karijeru nogometaša, možda bi sad igrao u Osijeku, Dinamu, Real madridu, ili možda u nekoj seoskoj trećoj ligi istok hehehe :D, tako da sam odlućio napustiti profesionalni sport i okrenut se pripremama za fakultet.
Koliki utjecaj je imao Studij Dizajna na tvoj rad i tebe kao dizajnera?
Studij dizajna sam upisao iz drugog pokušaja. Prve godine sam bio jako blizu no zbog nove odluke ministarstva da djeca branitelja imaju “direktan” upad, bio sam jedan od prvih ispod crte. Uspio sam dobiti 5 slušačkih kolegija i odlučio godinu dana živjeti u Zagrebu. Te kolegije sam položio i pripremao se još godinu dana za prijemni ispit. Sljedeće godine uspio sam upisati studij dizajna i to na potporu ministarstva zbog dobrog rangiranja na prijemnom ispitu. Tu sam shvatio koliko sam u doticaju sa studentima i kolegijima koje sam slušao napredovao u godinu dana.
Sam Studij dizajna imao je dosta bitan utjecaj na moj rad jer smo imali stvarno kvalitetan program i odlične mentore. Novi program doveo je bitne promjene u odnosu na prethodne studente, te nove kolegije i mentore npr. Nikolu Đureka i Damira Bralića koji su nam držali kolegij Tipografija. Od njih smo naučili jako puno u svim segmentima kombiniranja i crtanja tipografije s dizajnom. Osim toga imali smo i dosta kolegija koji su se bavili teorijom i povijesti dizajna, što je definitivno utjecalo na moje zanimanje i percepciju o dizajnu. Sve su to jako korisni kolegiji, koji su naposljetku bili bitni za informiranost i stjecanje navika za svakodnevno praćenje zbivanja, trendova i novosti u dizajnu.
Što je po tebi dobar dizajn?
Mislim da je dobar dizajn teško definirati. Po meni bi dobar dizajn trebao biti inovativan, zanimljiv i funkcionalan. Iako brojni dizajneri smatraju kako na početku studija funkcionalnost nije bitna, bitna je ideja. Ne treba studentima uništiti maštu. Slažem se s tim i smatram da dizajn može biti dobar bez obzira na funkcionalnost.
A ako govorimo o dobrom dizajnu bliže mojem području, zahtijevam da taj dizajn bude grafički, kompozicijski i tipografski usklađen. Volim koristiti i neočekivane tipografske kontraste kako bi dobio na boljoj uočljivosti pojedinih elemenata. Dizajn je ubiti stvaranje nekih vlastitih ideala, svi dizajniramo na način da se nama sviđa, i to je potpuno suludo ako se radi o dizajnu za nekog klijenta. Upravo zbog toga nekome dobar dizajn može biti loš i obrnuto.
Kako je to raditi u velikom dizajn studiju kao što je Mit?
Kada govorimo o broju zaposlenih dizajnera, Mit nije veliki studio. No kada govorimo o našim referencama, nagradama, kapacitetima, i mogućnostima Mit je veliki studio koji osim grafičkog dizajna može raditi na projektima od fotografije, video produkcije, 3D, animacije i svih grana koje grafički dizajn podrazumijeva. Upravo zato mi je super raditi u Mitu. Ekipa je odlična, nismo velika marketinška agencija nego dizajn studio koji može sve. Mit me je od druge godine studija stipendirao, nakon čega sam odmah po završetku studija počeo i raditi. To mi je nakon završenog studija bilo malo čudno, no mislim da sam se brzo prilagodio. Jedan sam od onih koji je tokom cijelog studiranja sam nalazio klijente i poslove, dizajnirao, ne samo za novce nego i besplatno. Stekao sam široki krug poznanika i prijatelja i uvijek se snalazio. Volim svoj posao i volim raditi pa zbog toga smatram da sam stvaraš svoju kreativnu sredinu. Mislim da je dobro raditi i u studiu poput Mita ali je jednako dobro raditi i kao samostalni freelance dizajner.
Osim Mita vlasnici smo i brenda Lega-lega koji nam služi za liječenje dizajnerskih frustracija. Tu se imam priliku odmoriti od poslova za klijente i dizajnirati nešto za svoj gušt. To mi je super, vrlo inspirativno.
Koji bi projekt (ili projekte), bilo samostalan ili nastao u Mit-u, volio izdvojiti? Neki koji ti je možda posebno drag?
Prvi projekt koji bi izdvojio nastao je izvan Mita za vrijeme studija, u suradnji s mojim prijateljem, cimerom, kolegom i suradnikom, Goranom Šošom. Brendiranje i vizualni identitet za Bike Service Klinika koji smo dizajnirali, osvojio je nekoliko priznanja i nagrada. Na prošlogodišnjem izdanju Sudnjeg dana, Goran i ja nagrađeni smo za ovaj projekt ordenima Suradnik godine. Osim toga bili smo finalisti na međunarodnom natječaju kreativnih komunikacija Magdalena u Mariboru, te pozvani da objavimo projekt u nekoliko renomiranih knjiga o dizajnu i brendiranju. Iznimno nam je drago da smo dizajnirali vizualni identitet za jedan od najboljih servisa za bicikle u Zagrebu.
Drugi projekt koji bi izdvojio i koji je bilo apsolutni gušt dizajnirati, je vizualni identitet i pakiranje meda za Obiteljsko pčelarstvo Radošević.
Ovo je jedan od projekata koji sam radio u Mit dizajn studiju, a kako volim dizajnirati za različite OPG klijente, direktor mi je u šali rekao OPG-Leo imaš novu šljaku. Nakon što je klijent bio nezadovoljan rješenjem jednog zagrebačkog dizajnerskog studija, različitim preporukama stigao je kod nas i zapao mene.
To je projekt koji sam s oduševljenjem prihvatio i odmah imao ideju kako bi trebao izgledati. Osmislio sam i drvene šesterokutne poklopce , te povezao cijeli vizualni identitet sa samom ambalažom i filozofijom prodaje meda i proizvoda od meda.
Prosječan OPG-ovac bi odmah odustao od većeg troška poklopaca, veće cijene šesterokutne ambalaže i cjelokupne ideje, no Renato Radošević je ostao bez teksta. Nazvao me odmah sljedećeg jutra i rekao da nije mogao spavati. “To je to!”
Poslao je dizajn i cijeli koncept različitim poslovnim suradnicima, dizajnerima i marketinškim stručnjacima koji su vratili povratne informacije same hvale. To je bilo iznimno poticajno i inspirativno za mene.
Oba projekta imaju jednu bitnu poveznicu. U oba projekta imao sam kompletnu kreativnu slobodu. Sve što sam zamislio bilo je prihvaćeno, ništa nije trebalo mijenjati, a u takvom okruženju obje strane imaju najbolje rezultate. Oba klijenta su zbog dizajna dobila puno medijskog prostora i dodatno izreklamirali svoj proizvod. S Renatom sam postao prijatelj i čujemo se na svakodnevnoj bazi. Kao zahvalu za njegovo povjerenje i slobodu koju mi je dao, mislim da sam odgovorio dobrim dizajnom koji je već dobio brojna priznanja i objave na svim najboljim dizajnerskim portalima koji se bave dizajnom ambalaže: NOTCOT, TheDieline, Packaging Design Served, AIGA Member Galery, Student Show, …
Opiši nam ukratko svoj kreativni proces
Moj kreativni proces je u većini slučajeva isti. Uvijek istražujem za koga radim, što je to, tražim poveznice i kreativne “niše” koje mogu iskoristiti pri stvaranju koncepta. Nakon što smislim, većinu stvari volim prokomentirati s kolegama. Što više različitih utisaka dobijem,
jasnije mi je dali sam napravio dobro rješenje.
Od kuda crpiš inspiraciju?
Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života. Kao većina dizajnera svakodnevno pregledavam hrpu dizajnerskih portala, blogova, predavanja poput TED-a, PechaKuche i sličnih, pa volim reći da mi je jutarnja kava u studiju uvijek dobra inspiracija. Osim toga obožavam svoj longboard i zimi snowboard koji me u prirodi maximalno opuste i oraspolože. Nevjerovatno je koliko mi kreativnih podražaja i ideja sine za vrijeme vožnje. Osim toga svakodnevno trčim i treniram, te smatram da je u zdravom tijelu uvijek slobodniji um.
Jesi li imao nekih neugodnih iskustava u ovom poslu?
Neugodnih iskustava od strane klijenata nisam imao. Znao sam biti razočaran u natječajne komisije nakon nekih natječaja, gdje vjeruješ u svoj rad i ono što si napravio, a za nešto što smatraš lošijim projektom iz nekog razloga prođe bolje. No to je tako u našoj struci pa me to brzo pusti.
Imao sam i jedno zanimljivo iskustvo nakon završetka jednog projekta za privatne potrebe, nakon čega su me kontaktirali moji dobri kolege dizajneri iz Zagreba. Naime radilo se o vrlo sličnom rješenju koje su oni dizajnirali za jednog klijenta, koje nije bilo plagijat već vrlo slična dizajnerska konceptualizacija. I takve se stvari mogu dogoditi. Ali najzanimljivije od svega je da su kolege za taj projekt dobili jednu od najprestižnijih dizajnerskih nagrada Red Dot, to me razveselilo i potaknulo. Pa to sam mogao biti ja hehehe…
Preferiraš rad na MAC-u ili PC-u? Koje alate najviše koristiš?
Koristim isključivo MAC, postoje različita oprečna mišljenja no ja sam u onom klubu koji obožava “Jabuke” :)
To je brend čija je dizajnerska filozofija promijenila pogled na svijet ako tako mogu reći. Jednostavno savršeno.
Od programa mi svakodnevno po doku skaču programi iz Adobe paketa poput Illustratora, InDesigna, Photoshopa i FontLaba.
Nekad se uhvatim i u koštac s 3D vizualizacijama pri kojima preferiram Modo 3D.
Da se ne baviš dizajnom, koji bi bio tvoj drugi izbor karijere?
Uh, teško pitanje… Ne znam, vrlo vjerovatno bi kao i većina odgovorio da bi odabrao isto, ali pitanje glasi “da se ne bavim dizajnom” pa smatram da moram dati neki drugi odgovor. Vjerovatno bi to bilo nešto što me također veseli u životu i u čemu se dobro osjećam. Volim putovati i extremne sportove, ne bi me smetala karijera jednog profesionalnog extremnog sportaša…
Puno zanimljivih destinacija, iskustava, milijunski ugovori, vlastite kvalitete i spremnost. I Guess! :)
Koji bi savjet dao početnicima, studentima dizajna i ostalih kreativnih područja?
Svim mladim dizajnerima i kreativcima rekao bi da uživaju u onome što rade. Tako dolaze najbolji rezultati. Radite, istražujte, pitajte, i još radite… Svako iskustvo je škola za sljedeći projekt.
Kolega Balaić M. je podijelio samnom jedan odličan poticajni savijet koji sada podijelimo na kraju svake prezentacije ili predavanja o našem brendu Lega-lega. Ja ću ga podijeliti sada s vama:
Dizajn je poput Punk glazbe. Imate 3 akorda (elemente) i gitaru (računalo ili ruke). Uzmite gitaru u ruke i svirajte, igrajte se i istražujte.
Zahvaljujem se Leu što je izdvojio svoje vrijeme za ovaj intervju, a u daljnjem radu koji ćemo i dalje nastaviti pratiti, želimo mu puno uspjeha i dobrih klijenata!
Linkovi:
Behance.net
Mit
Lega–Lega