Klasik dizajna: Olimpijske igre 1972.
Ljetne Olimpijske igre 1972. održale su se u Münchenu. Posao ukupnog brandinga i dizajna pripao je Otl Aicheru. Zadatak koji ga je čekao nije bio nimalo lagan, naime ovo su bile prve igre koje su se održale u Njemačkoj nakon berlinskih 1936. i bilo je jasno da se svijetu trebaju pokazati pod novim svjetlom. Slika koju je trebalo prenijeti svijetu je bila jedna nova, progresivna Njemačka koja je prerasla svoju opresivnu prošlost. Hitler je modernistički pristup dizajnu i arhitekturi smatrao degenerativnim i suprotnim od njegovih viđenja “pravog” njemačkog izražaja. Aicher je upravo taj modernistički pristup iskoristio kao alat za jedan novi, neutralni imidž ne samo Olimpijskih igara već i cijele njemačke.
Iako su Münchenske igre, nažalost, obilježili teroristički činovi, ovaj članak ipak se nastoji odmaknuti od toga i OI 1972. sagledati iz dizajnerskog kuta, koji je često zanemaren kada se priča o tom događaju, a odigrao je veliku ulogu u probijanju jezičnih barijera i brisanju različitosti između država.
Aicher i njegov tim s procesom dizajna započeli su rano — već 1966. godine kad se okupio Nacionalni Olimpijski odbor. Dizajnirali su sve – od interijera, cjelokupnog vizualnog identiteta pa sve do olimpijske baklje.
Osnovni elementi vizualnog identiteta
Prva faza bio je dizajn loga. Rane ideje bile su korištenje elemenata iz gradskog grba i motiva iz okolice grada poput planina. Na kraju je dizajniran simbol nalik na vijenac, naziva Strahlenkranz, a predstavlja sunce koje se sastoji od spiralno isprepletenih Olimpijskih krugova.
Službena paleta boja birana je kako bi reflektirala Alpe. Korištene su nijanse plave, zelene i narančaste, uz bijele i srebrne nadopune. Bojama se kodiralo sve, od raznih tema unutar igara pa sve do uniforma osoblja i raznih odjela na kojima su bili zaposleni. Iako je velik broj korporativnih identiteta onog vremena kao tipografiju uglavnom koristio Helveticu ili Akzidenz-Grotesk, Aicher se odlučio na Frutigerovo pismo Univers, reza 55. Univers se savršeno uklopio u strogo definiranu matematičku mrežu i omogućio visoku razinu primjena — od naslova na plakatima pa sve do body teksta.
Izvadak iz priručnika grafičkih standarda
Piktogrami
Za razliku od piktograma koji su predstavljeni 1964., koji su bili karakteristični po svojem organskom apstraktnom prikazu sportaša, Aicher pionirski uvodi geometrijski sustav i strogo definiranu mrežu prema kojoj slaže cijeli sustav simbola. Osnovni set sadrži 21 piktogram, po jedan za svaki sport.
Svaki simbol smješten je u pravilni kvadrat, a unutar njega su svi pokreti podjednaki po horizontalnoj i vertikalnoj osi. Jedina dva kuta koja se koriste su 90 i 45 stupnjeva. Svaka figura se sastoji od okrugle glave, torza i linija jednake širine koje simboliziraju ruke i noge. Aicher taj sustav naziva abecedom tijela. Sportska oprema specifična za određeni sport prikazana je jednostavnim tankim linijama, što se najbolje vidi na primjeru konja koji je prikazan jednostavnom konturom vrata. Repetitivno korištenje istih elemenata i sintaktički sustav na visokoj razini stvorili su strukturalnu ujednačenost koja je Aicherov set piktograma podigla na puno višu razinu nego što je to bio slučaj s prijašnjim sustavima simbola.
(Slika prikazuje geometrijsku mrežu po kojoj su projektirani pikrogrami; Izvor:ERCO
Aicherov tim piktograme ne koristi isključivo za reprezentaciju sportskih događaja, već se oni pojavljuju kao dizajnerski elementi na raznim programskim brošurama i promotivnim materijalima koji su izdani u sklopu igara. Osim sportskih piktograma, Aicherov tim prema istom sustavu dizajnirao je 180 dodatnih, za razne usluge i snalaženje unutar Olimpijskog sela. Piktogrami su toliko dobro prihvaćeni da su ih igre u Montrealu 1976. i Moskvi 1980. jednostavno preuzele.
(Primjena piktograma na naslovnicama programskih brošura; izvadak iz Die Spiele, monografije OI 1972)
Po mnogima, nijedan sustav piktograma napravljen sve do današnjeg doba, još uvijek nije dorastao jasnoći koju je Aicher postigao. Danas, kao i prije 40 godina promatrač je pod dojmom da su oduvijek tu, u svakom gradu, u svakoj zemlji, ne postoji jezična barijera koja sprječava njihovo čitanje.
Olimpijska maskota, plakati i ostali materijali
Novost koju uvode igre 1972. su službene Olimpijske maskote. Münchenske igre kao maskotu imale su jazavčara Waldija koji je također konstruiran unutar geometrijske mreže, a obojen je u sve službene boje. Kao modela za Waldija, Aicher je koristio pravog jazavčara pod imenom Cherie von Birkenhof.
(Izvadak iz priručnika grafičkih standarda)
Svaki od 21 sporta dobio je poseban plakat koji je bio u kontrastu s geometrijskim dizajnom ostalih materijala. Dizajnerski tim koristio je proces koji se zove posterizacija, razdvajali su tonove fotografija i mijenjali ih sa službenim bojama Münchenskih igara. Naravno, cijeli proces bio je obavljen manualno budući da nije bilo alata poput Photoshopa.
(Neki od plakata za OI 1972.)
U sklopu igara također je izdan niz publikacija — od programskih najava za svaki sport, raznih knjiga s pravilima, pa sve do raznih biltena koji su izlazili na tjednoj bazi.
(Unutrašnjost brošure, izvor: 1972municholympics.co.uk)
(Bilteni, izvor: 1972municholympics.co.uk)
Dizajn program Olimpijskih igara 1972. pokazao se kao jedan od prvih kompleksnih primjera total dizajna u svijetu i kao takav danas je uvršten u mnogobrojne udžbenike i stručnu literaturu.
Otl Aicher: dizajner iza igara
Otl Aicher (1922.—1991.) bio je njemački grafički dizajner, tipograf i profesor dizajna, porijeklom iz grada Ulma. Za vrijeme drugog svjetskog rata odbijao se pridružiti Hitlerovoj mladeži zbog čega je bio srušen na prijemnom ispitu za fakultet. Nakon rata krenuo je studirati kiparstvo na Akademiji Likovnih umjetnosti u Münchenu, a 1947. otvara vlastiti studio u rodnom gradu Ulmu.
Sa svojom ženom Ingle Scholl i dizajnerom Max Billom osnovao je Ulmsku Školu dizajna (Hoschsule für Gestaltung Ulm) koja je djelovala na principima Bauhausa te ubrzo postala vodeća njemačka institucija za edukaciju dizajnera. Taj status držala je sve do zatvaranja 1968.
7
(Otl Aicher; izvor: Ulm.de)
Aicher je najpoznatiji po svojim projektima iz sfere korporativnog dizajna, poput vizualnog identiteta Lufthanse. Autor je pisma Traffic koje se koristilo u prometu grada Münchena, kao i za potrebe Münchenskog aerodroma. Dizajnirao je i pismo Rotis, koje je trebalo biti serifna nadopuna neo-grotesknim tipografijama poput Helvetice, Universa i Akzidenz-Groteska.
No ipak, za mnoge njegov najpoznatiji rad je (informacijski) dizajn Münchenskih Olimpijskih igara. Kasnije u karijeri postao je konzultant za tvrtku Bulthaup, a paralelno je imao i svoj studio. U tom razdoblju dizajnirao je logo za Sveučilište u Konstanzu i Münchenski aerodrom.
Umire 1991. u Günzburgu, u prometnoj nesreći.
Otl Aicher zasigurno je jedan od uzora na koje se valja ugledati, a projekt dizajna OI 1972. je jedan od jasnijih primjera kako se dizajn treba odraditi. Cijelog svog života, Aicher je težio jasnoj komunikaciji, univerzalnosti i brisanju granica između država. Njegovi piktogrami svojom neutralnošću i čistoćom zadužili su mnogobrojne buduće generacije.
Drugi članci iz serije klasik dizajna:
Klasik dizajna: British Rail korporativni identitet
Klasik dizajna: Citi logo
Klasik dizajna: The Shining plakat
Klasik dizajna: Black Flag
Klasik dizajna: London Underground
Klasik dizajna: Chupa Chups